Koji su primjeri moralne opasnosti u poslovnom svijetu?

Moralna opasnost je situacija u kojoj je uključena jedna strana rizično ponašanje ili ne postupi u dobroj vjeri jer zna da druga strana snosi ekonomske posljedice njihovog ponašanja. Svaki put kada se dvije strane međusobno dogovore, moralni hazard može se dogoditi.

Razumijevanje moralne opasnosti

Vozač koji ima policu osiguranja automobila može biti manje pažljiv dok upravlja svojim vozilom od pojedinca koji nema osiguranje automobila. Vozač s policom osiguranja automobila zna da će osiguravajuće društvo platiti većinu nastalih ekonomskih troškova ako doživi nesreću.

Svaki put kad pojedinac ne mora trpjeti sve ekonomske posljedice rizika, može doći do moralnog hazarda. U poslovnom svijetu do moralnog hazarda može doći kad vlade donose odluku o spašavanju velike korporacije. Moralna opasnost također se češće javlja kada postoje određene metode naknade prodavača.

Moralna opasnost i velika recesija

Krajem 2000 -ih mnoge su ogromne američke korporacije bile pred kolapsom zbog višegodišnjeg rizičnog ulaganja, računovodstvenih grešaka i neučinkovitog poslovanja. Te su korporacije, poput Bear Stearns, American International Group (AIG), General Motors i Chrysler, zapošljavale tisuće radnika i doprinosile milijarde dolara gospodarstvu zemlje. Ovo vremensko razdoblje sada je poznato kao Velika recesija, a SAD su bile u mukama dubokog globalnog recesija.

Iako su mnogi rukovoditelji ovih tvrtki krivili loše stanje gospodarstva za financijske probleme s kojima se njihova poduzeća suočavala, godine zapravo, veća gospodarska recesija jednostavno je razotkrila rizično ponašanje kojim su se bavili mnogo, mnogo godina prije početka recesija.

U konačnici, američka je vlada smatrala ove tvrtke prevelik da podbaci i priskočili im u pomoć u obliku spašavanja. Ovo spašavanje porezne obveznike koštalo je stotine milijardi dolara; obrazloženje američke vlade bilo je da je dopuštanje propasti tvrtki bilo toliko ključno za status quo gospodarstvo zemlje moglo bi zaprijetiti da će gurnuti SAD u dublju ekonomsku depresiju iz koje na kraju možda ne bi oporavak.

Ova spašavanja - izvršena na teret poreznih obveznika - predstavljala su ogromnu moralnu opasnost; spremnost vlade da spasi svoje tvrtke poslala je poruku rukovoditeljima velikih korporacija da svi ekonomski troškovi od bavljenja pretjerano rizičnim poslovnim aktivnostima (kako bi povećali svoju dobit) na rame bi trebao biti netko drugi se.

The Dodd-Frankov zakon iz 2010 pokušao umanjiti vjerojatnost još jedne situacije moralnog hazarda koja uključuje te "prevelike da bi propale" korporacije. Zakon je prisilio te korporacije da unaprijed stvore posebne planove o tome kako postupiti ako ponovno upadnu u financijske probleme. Zakon također predviđa da se ta poduzeća ubuduće neće ponovno spašavati na teret poreznih obveznika.

Moralna opasnost u kompenzaciji prodavača

Način naknade za plaćanje nekih prodavača predstavlja drugu situaciju u kojoj je vjerojatnije da će se dogoditi moralni rizik. Kad vlasnik poduzeća isplati prodavaču određenu plaću - ne na temelju njegove uspješnosti ili prodajnog broja - taj prodavač može imati poticaj za davanje manje truda, uzimanje dužih pauza i općenito manje motivacije za povećanje broja prodaja nego da je njihova naknada vezana uz njihovu prodaju brojevima.

U ovom scenariju može se reći da prodavač djeluje u lošoj namjeri ako ne radi posao za koji je angažiran najbolje što može. Međutim, prodavač zna posljedice ove odluke (potencijalno niže prihodi) snosit će uprava tvrtke ili vlasnik tvrtke, dok to neće utjecati na njihovu pojedinačnu naknadu.

Iz tog razloga većina tvrtki odlučuje plaćati samo manje, osnovna plaća plaće prodajnoj snazi, pri čemu većina njihovih naknada dolazi od provizija i bonusa koji su izravno povezani s njihovim prodajnim brojevima. Ovaj stil naknade može prodavačima pružiti veći poticaj da rade više jer će snositi troškove svih propuštenih prodajnih mogućnosti u obliku nižih plaća.

Moralna opasnost u osiguranju

Moralna opasnost često je povezana s osiguravajućom industrijom. Osiguravajuća društva strahuju da bi se pojedinci mogli upustiti u rizičnije ponašanje jer ih ne brine troškovi povezani sa štetama koje mogu proizaći iz tog rizičnog ponašanja jer troškove pokriva osiguranje društvo.

Na primjer, vozač automobila može voziti brže znajući da će štetu na njihovom automobilu pokriti osiguravajuće društvo ako doživi nesreću. Slično, vlasnik kuće koji puši u krevetu može biti manje zabrinut ako izbije požar koji uzrokuje štetu jer imaju osiguranje vlasnika koji uključuje pokriće požara koje bi pokrilo troškove.

Moralni rizik problem je za osiguravajuća društva jer opušteni stav osiguranih klijenata obično dovodi do toga da osiguravajuća društva moraju platiti više odštetnih zahtjeva.

Česta pitanja o primjerima primjera moralne opasnosti

Zašto je moralna opasnost ekonomski problem?

Moralna opasnost ekonomski je problem jer dovodi do neučinkovite raspodjele resursa. To čini zato što jedna strana stvara veće troškove drugoj strani, što bi rezultiralo znatno visokim troškovima za gospodarstvo ako se radi na makro ljestvici.

Što je problem moralne opasnosti?

Problem moralnog hazarda je kada jednoj strani u poslu ili transakciji bude lakše riskirati, bilo fizički ili financijski, jer znaju da neće biti odgovorni za bilo kakve negativne posljedice, već strana koja ne preuzima rizici.

Zašto se naziva moralnom opasnošću?

Zove se "moralni hazard" jer moral dolazi do izražaja u određivanju ispravnog i pogrešnog ponašanja stranaka u a transakcija koja bi mogla dovesti do ili spriječiti opasnost pri čemu će stranka koja se ne bavi takvim ponašanjem vjerojatno pretrpjeti posljedice.

Zašto je za poduzeće važno predvidjeti moralnu opasnost?

Moralna opasnost ekonomski je trošak pa je važno da poduzeća predvidje te troškove. To se najbolje vidi kroz osiguravajuću industriju pri čemu osiguravajuća društva moraju biti svjesna da ponašanje pojedinci će vjerojatno biti rizičniji ako su osigurani pa postoji vjerojatnost nesreća i isplate šteta povećava. Morat će uključiti moralni rizik u svoj ukupni financijski plan, predviđajući prihode, troškove i dobit.